Tokom prve godine života nema razlike između igranja i učenja. Što se više djeca igraju i manipulišu predmetima oko sebe, više uče o njima. Na primer, oblici – dijete će vrlo brzo shvatiti da neki predmeti mogu da se kotrljaju, a neki ne; neki predmeti mogu da se slažu na druge, a drugi ne mogu. Kada se radi o veličini – dijete će shvatiti da male stvari može da ubaci u velike, dok obrnuto nije moguće.
Dok beba uči o svijetu oko sebe, bićete ponosni na nju, i slobodno joj to pokažite. Tako će i se i ona osjećati posebno i dobiti motivaciju da nastavi dalje u svojim istraživačkim poduhvatima. Osjećaj da neko vrednuje njene napore je izuzetno vrijedan za bebu, ali i za roditelja. Kada djetetu stavite do znanja da je to što radi odlično i nagradite je pohvalama, bilo riječima, zagrljajem ili gestikulacijom rukama, ono će vam se još šire osmijehnuti, mlatarati rukicama i glasno vam izraziti zahvalnost. Ukoliko nagradite dijete za ono što je uspješno obavilo, makar to bila i obična igra “vir-vir”, djetetu dajete izuzetno pozitivan psihološki stimulans. Osjećaj samopouzdanja i optimizma je važan za pozitivnu sliku o sebi a time se gradi ličnost koja je je sigurna u sebe i vjeruje da može da prihvati nove izazove, ma koliko oni u tom trenutku izgledali mali. Jer za malog čovjeka svaka naučena stvar je velika.
Veći broj predmeta koji su na dohvat ruke, više je naučeno. Bebe se igraju i razmišljaju: “Kakav li će se zvuk čuti ako ovu drvenu kocku bacim na drveni pod? A što li će biti ako je bacim na nešto metalno? Da li ove dvije igračke mogu nekako da spojim u jednu? I da li se ovaj točkić može lako odvojiti od autića? Pokušaću da prvo stavim veću kocku na manju… Hmm… Ona pada… A ako manju stavim na veću? Tako može.” To je bebin način da nauči nešto novo kroz igru.
Sa svakim novim otkrićem, zabava i učenje dobijaju novi smisao. Multifunkcionalne igračke nude više mogućnosti za učenje i predstavljaju pravi izazov za male radoznalce, jer je potrebno više vremena provesti da bi se istražili svi njeni djelovi, a time se grade i usavršavaju različite sposobnosti. Prvi pokušaji će biti neuspješni, ili će se jedan zadatak riješiti odmah, a ostali zahtijevaju veći napor. Roditelji treba da se potrude da obezbijede igračke koje će ponuditi različite stimulanse djetetu. Kao što svi znaju, bebe mogu da vuku predmete, guraju ih, uzimaju u ruke i bacaju. Međutim, njihove motoričke sposobnosti nijesu dovoljno razvijene kako bi mogle da koordiniraju sitne i precizne pokrete kao što su pritiskanje tačno određenog dugmića ili hvatanje jako sitnih stvari. To je sasvim normalno i dijete će sve savladati kada za to dođe vrijeme.
Jedna od najvažnijih poruka za roditelje je da ne očekuju previše, bar na početku. Na primjer, ako date bebi igračku koja je predviđena za dijete od 3 godine, nemojte se iznenaditi ako je vrlo brzo ostavi sa strane. Neće mu biti interesantna jer neće znati što sa njom da radi, a što je još lošije – biće frustrirano i ljuto na sebe jer neće moći da riješi zadatak koji ste mu postavili. Ali ako je igračka prilagođena uzrastu bebe, vidjećete sa koliko pažnje i strasti će joj se posvetiti i dati sve od sebe kako bi riješila zadatak i vas i sebe učinila ponosnim.
Dr. Bettye M. Caldwell Ph.D. Professor of Pediatrics in Child Development and Education for Fisher-Price
Izvor: www.fisher-price.com
