Malo što može da iznervira roditelje kao kada uhvate svoju djecu u laži. Kada se tako nešto dogodi, javlja se osjećaj da ste obmanjeni i iznevjereni od svojih najbližih. Ipak ćete vjerovatno biti iznenađeni kada čujete istinu o lažima.Kod mnogih roditelja to izaziva gubitak kontrole i navodi ih na neracionalne postupke sa radikalnim posljedicama. Postoji mnoštvo razloga zbog kojih djeca pribjegavaju lažima. Ipak ćete vjerovatno biti iznenađeni kada čujete istinu o lažima.
Zbog načina na koji se mozak razvija, mala djeca (do navršenih otprilike 7 godina) u načelu ne posjeduju kognitivne sposobnosti potrebne za laganje sa ciljem obmane, jer ovakva vrsta laži zahtijeva da neko prepozna istinu, da bi na osnovu toga stvorio svjesnu predstavu alternativne realnosti, koju će potom pokušati nekome da podmetne kao istinu. Sve su ovo funkcije višeg nivoa razmišljanja, koje su još uvijek nerazvijene kod male djece.
Zbog toga, kada vam vaše trogodišnje dijete kaže da je opralo ruke iako to nije uradilo, to ne znači da ono pokušava da vas prevari. Naprotiv, ono pokušava da vam na ovaj način udovolji. Vjerovatno bi željelo da je zaista opralo ruke, i boji se da ćete biti razočarani što je opet zaboravilo da to uradi. Više od svega, želi vašu pohvalu, i zbog toga jednostavno kaže: „Aha, oprao sam ih.“ Mi, opet, želimo da djeca znaju i poštuju vrijednost istine. Važno nam je da ih naučimo iskrenosti. Evo nekoliko savjeta kako da kod male djece suzbijemo naviku da lažu.
1. Ne kažnjavajte djecu zbog laganja. Sve što ovim postižete jeste da dijete umisli da je stvarno nevaljalo i da počne da od vas krije stvari, misleći da će ukoliko vam kaže istinu ponovo biti kažnjeno.
2. Razgovarajte sa svojim djetetom o tome koliko iskrenost vrijedi, i koliko vam je istina važna. Na ovaj način će dijete početi da shvata da je ono što želite da čujete istina, a ne dobre vijesti po svaku cijenu. Onda kada više ne postoji prijetnja kaznom i dijete zna za vrijednost iskrenosti, biće mu mnogo lakše da vam kaže istinu.
3. Nikada nemojte da postidite dijete i da ga nazivate lažovom. Nemojte zaboraviti da u ovoj fazi vi utičete na predstavu koju dijete stvara o sebi, i nikako ne bi smjeli da dozvolite da odlika 'lažova' postane dio njegovog koncepta doživljaja sopstvene ličnosti. Umjesto ovoga, mnogo je bolje iznijeti činjenice i reći:
„Znam da bi ti volio da si stvarno oprao ruke, ali vidim da su ti ruke suve. Molim te vrati se i operi ih.“ Ovim potvrđujete da cijenite njegovu dobru namjeru i pokazujete razumijevanje za impulsnu reakciju da stvari prikaže drugačije, pri čemu isto tako razdvajate želje od realnosti.
4. Ne pokušavajte da dijete namamite da se upeca u sopstvenoj laži, kao kada ga pitate: „Da li si pospremio sobu?“, a u stvari znate da nije. Budite otvoreni i direktni, recite: „Vidim da ti je soba još neraspremljena. To mora da se uradi prije nego što počneš da se igraš.”
5. Pružajte pravi primjer. Ukoliko želite da vam dijete bude istinoljubivo, morate i sami biti takvi. Ukoliko ga obmanjujete pričom da je prodavnica zatvorena samo zato što ne želite da kupite još jedan sladoled, dajete primer neiskrenosti. Pribjegavanje lažima je svakodnevno iskušenje, jer može da vas poštedi burnog protesta djeteta, koje u ovakvoj situaciji vjerovatno ne može da zna da li je prodavnica zaista zatvorena ili ne. Ipak, djeca brzo porastu i nauče da prozru ovakve obmane i – pošto su to vidjela od vas – počinju da vjeruju da i sama mogu da ih koriste.
6. Pohvalite iskrenost. Uvijek možete reći: „Hvala što si mi rekao istinu. Znam da ti nije bilo lako da to priznaš.” Naučite djecu da su greške u stvari prilika da nešto nauče. Ukoliko djecu posramite ili ih kažnjavate, time ih samo podstičete da prikrivaju svoje greške, umjesto da ih ispravljaju. Fokusirajte se na rješenja, a ne na posljedice, i djeca će naučiti da je iskrenost zaista najbolji način postupanja.
Izvor: www.creativechild.com
