Suprug i ja smo imali krznenu “bebu”, više njih, mnogo prije nego što sam rodila pravu bebu. Zajedničko podizanje naših pasa doživljavam kao posebno iskustvo koje je mog supruga i mene naoružalo dragocjenim roditeljskim iskustvima. Morali smo da donesemo mnoge važne odluke za naše dlakave mališane, kao na primjer, kako da im obezbijedimo zdravu ishranu, kako da u svom danu imaju dovoljno fizičke aktivnosti i igre i, naravno, kako da te nestašne zvjerčice naučimo redu i disciplini. Kada smo usvojili Grejsi, naše malo štene, bili smo uvjereni da ne možemo da imamo djecu. A onda, gle čuda – Grejsi je ubrzo postala 'starija sestra' našoj bebi i od tog trenutka je zajedničko podizanje dvije djevojčice postala neka vrsta čudesnog dara i prava blagodet, koja nastavlja da nas ispunjava zadovoljstvom.
Evo zbog čega je apsolutno van svake sumnje da djetetu treba omogućiti da raste uz ljubimca:
1. Ljubimac uči vaše dijete odgovornosti.
Moja ćerka je još uvijek mala i potpuno je ubijeđena da svijet postoji samo zbog nje – ali je, naravno, samo djelimično u pravu. Logično da je ona centar mog svijeta, ali ja isto tako želim da ona odraste u odgovornog pojedinca, sposobnog da društvu da svoj doprinos. Prvi korak na ovom putu jeste razvijanje osjećaja odgovornosti. Za početak, učimo kako da budemo odgovorni tako što pokupimo stvari koje smo rasturili... čak i onda kada se odmah okrenemo i nakon nekih pet nano-sekundi stvorimo totalni haos na drugoj strani.
Drugi način da kod svog djeteta razvijete osjećaj odgovornosti jeste da Vam ono pomaže u hranjenju i kupanju ljubimca, njegovom izvođenju u šetnju i održavanju higijene. Ovakva pomoć će se ljubimcu jako svidjeti, dok će Vaše dijete naučiti da je važno da svaki član porodice da svoj doprinos njenom skladnom funkcionisanju.
2. Ljubimac čuva zdravlje Vašeg djeteta! 
Znate onu staru tvrdnju da su pseća usta čistija od čovjekovih? Pa, možda ćete se iznenaditi kada čujete da u njoj možda ima istine. U jednom zdravstvenom časopisu objavljen je članak u kome se kaže da držanje kućnih ljubimaca zapravo pomaže zdravlju beba, naročito tokom prve godine života. Prema rezultatima jednog ispitivanja u Finskoj, djeca koja su odgajana uz kućnog ljubimca imaju manje problema sa infekcijama disajnih puteva i uha, pri čemu im se isto tako rjeđe određuje terapija na bazi antibiotika. Naučnici vjeruju da kućni ljubimci pomažu bržem razvoju imunog sistema djeteta. Ako mene pitate, nemam ništa protiv balavog cmakanja, ako će zahvaljujući njemu moja ćerka da provede i minut manje kod pedijatra nego što inače mora!
3. Ljubimac pomaže Vašem djetetu da upozna saosjećajnost.
Od trenutka kada smo je donijeli iz porodilišta, moja ćerka je prosto obožavala i samo tlo po kome skakuće naša ljubimica Grejsi. Ovo dlakavo stvorenje je od prvog trenutka zaintrigiralo našu ćerku, a radoznalost je ubrzo ustupila mjesto želji za istraživanjem. Samim tim smo moj suprug i ja bili prinuđeni da pokažemo našoj ćerki kako da pomazi Grejsi na način koji znači 'dobra kuca'. Da, naša Grejsi ima duge i baršunaste uši koje prosto mame da ih pomazite, pri čemu je naš kućni ljubimac veoma strpljiv – ipak, mi kao roditelji želimo da se naše dijete razvije u odraslu osobu koja umije da shvati i pokaže saosjećajenost i brigu za druge, što počinje upravo od njene čupave 'sestrice'.
Nakon što smo joj samo nekoliko puta pokazali kako da pomiluje psa blagim, laganim pokretima, naša ćerka je shvatila da će svaki put kada primijeni ovaj model ponašanja uslijediti nagrada u obliku divnog vlažnog poljupca. Ukoliko bi bila suviše gruba, Grejsi bi ustala i otišla na drugu stranu. Na ovaj način je moja ćerka naučila zlatno pravilo ovoga svijeta: „Ophodi se prema drugima onako kako bi želio da se drugi ophode prema tebi.”
Igrom slučaja, kada je naša ćerka došla iz porodilišta, Grejsi je i sama bila gotovo beba. Grejsi je uvijek bila jako dobra i slatka, samo što je ponekad umjela da bude pomalo previše revnosna u iskazivanju privrženosti. I tako je Grejsi, baš kao i naša ćerkica morala da nauči kako da bude blaga i nježna.
Nakon što je sprovela svoju detaljnu pasju istragu, uz obilje njuškanja, Grejsi je shvatila da ovo ljudsko mladunče zahtijeva određenu dodatnu nježnost, koju ona u normalnim uslovima ne upražnjava. Moj suprug i ja smo više od godinu dana bezuspješno pokušavali da naučimo Grejsi da ne zaskače nepoznate ljude i ne pokušava da ih liže po licu. Sa bebom joj je trebalo manje od jedne sedmice da ovo nauči i usvoji pravilo 'budi nježan'.
4. Uz ljubmca, Vaše dijete uči kako da dijeli stvari sa drugima.
Nisam baš sigurna zbog čega mom psu kupujem igračke za glodanje koje stalno završe u ustima mog djeteta, niti zašto punjene igračke koje kupim mom djetetu završavaju u djelovima rasutim svuda po podu dnevne sobe – uprkos svemu, nastavljam sa ovom praksom. Kroz ovo neprekidno otimanje oko dječijih i pasijih igračaka, moja ćerka je naučila da dijeli stvari sa drugima, mada na pomalo neuobičajen način.
Naša ćerka obožava ne baš zdrave grickalice, koje, kako smo shvatili, obožava i naš pas. Napunivši posudu za grickalice slatkišima, pružila sam je ćerki i pokazala joj kako da ih podijeli sa Grejsi. Njena prva instinktivna reakcija bila je da čitav sadržaj posude strpa sebi u usta, u skladu sa njenim omiljenim načinom istraživanja. Međutim, odmah je odustala od ovakve taktike, shvativši da uvijek kada jedan slatkiš ponudi psu koji strpljivo čeka otvorenih usta, od Grejsi dobija nagradu u obliku pažnje i privrženosti.
Jednom usvojena, ova životna vještina se samo dodatno učvršćuje u igri sa drugom djecom i tokom čitanja priča u biblioteci. Svaki put kada nesebično dijelimo sa drugima, činimo da se oni osjećaju srećnim. Ukoliko Vaše dijete i kućni ljubimac ne gaje istu strast prema slanim zanimacijama kao moji ukućani, možete pokušati da primijenite isti koncept koristeći loptu. Možda će u početku biti malo lajanja i plakanja, ali će ubrzo obije Vaše bebe shvatiti prednosti dijeljenja stvari. To je situacija u kojoj svi dobijaju.
5. Vaš ljubimac pomaže Vašem djetetu da razvije socijalne vještine!
Moja ćerka je stidljiva, sve dok vas ne upozna malo bolje. Pošto ja radim kod kuće, ona nema priliku da se druži sa drugom djecom njenog uzrasta u istoj mjeri kao djeca koja provode vrijeme u jaslicama. Iako je izbjegavala da koristi usmeni vokabular u prisustvu drugih, sa izuzetkom mog supruga i mene, u Grejsinom društvu to jednostavno nije slučaj – kada je sa svojim dugouhim ljubimcem, u stanju je da priča bez prestanka. Vjerovatno je da shvata da Grejsi mora da komunicira koristeći alternativne metode komunikacije, i osjeća se sve sigurnijom u korišćenju novih riječi, koje isprobava u njenom prisustvu.
Iako se ne sjećam pojedinosti vezanih za moje dane u vrtiću, dobro pamtim da je jedna od prvih stvari koje su nas tamo učili bila kako da se igramo jedni sa drugima. Kućni ljubimci ubrzavaju ovaj proces, pokazujući na živom primjeru kako je zabavno igrati se sa nekim ko umije da se igra. Kućni ljubimac će nagraditi dijete svojom pažnjom i stalnom spremnošću na igru, uvijek kada dijete poštuje jednostavna pravila da u igri bude nježno, da dijeli sa drugima i uredno čeka svoj red.
Većina ljubimaca će eliminisati neželjene obrasce ponašanja, kao na primjer izlive grubosti, otimanje lopte u trenutku kada bi je trebalo dodati, ili napuštanje igre i ignorisanje djeteta. Ove interakcije na ranom uzrastu mogu imati trajan uticaj na razvoj Vašeg djeteta.
U članku objavljenom u časopisu 'Zdravlje za svakoga' (Everyday Health Magazine) pod nazivom „Kako kućni ljubimci uče djecu da saosjećajnosti i razumijevanju za druge”, autorka Silvija Foti sumira uticaj kućnih ljubimaca na socijalne vještine djece, navodeći neke zaista nevjerovatne podatke:
* Istraživanje sprovedeno u Poljskoj posvećno uticaju koje su kućni ljubimci – psi i mačke – izvršili na razvoj socijalnih vještina 530 djece uzrasta 4-8 godina. Djeca koja su imala kućnog ljubimca postigla su bolji učinak u pro-socijalnom ponašanju i demonstrirala veći nivo samopouzdanja od djece bez kućnih ljubimaca.
* Ispitivanje sprovedeno u Njemačkoj pokazalo je da je kod djece uzrasta 6-17 godina kod kojih je dijagnostikovana anoreksija, bulimija, poremećaji anksioznost i autizam, terapija koja je uključivala druženje sa psom dala bolje rezultate od uobičajene terapije bez kućnog ljubimca.
Budimo iskreni i priznajmo sebi da teško da postoji nešto ljepše od prizora djeteta i šteneta u zajedničkoj igri. Ali, čak i ako ostavimo po strani ljupkost ovakvih situacija, odrastanje djeteta u društvu kućnog ljubimca ima puno prednosti i može da utiče pozitivno na fizički, emotivni i društveni razvoj Vašeg djeteta. Otvaranje vrata Vašeg doma za kućnog ljubimca u suštini ne predstaavlja ništa drugo do primanje novog člana porodice... člana porodice koji će Vama i Vašem djetetu pružiti nesebičnu ljubav i prijateljstvo, za koje do tog trenutka niste ni bili svjesni da Vam u životu nedostaju.
